Faint.

.

25.05.2016.

mjesec

Proces promjene. Brisem stari program, skidam novi, cekam da proradi u potpunosti, da me oslobodi starih navika, osjecaja i nadanja. Moram sacekati da izmjena u potpunosti zavrsi. Nije bit u nesavrsenostima stare ja. Ne zelim reci da nije valjala. Stvar je u tome da me sedmica dijeli od osamnaestog rodjendana, zavrsila sam srednju skolu. Poceo je period koji je obiljezen slobodom, srecom, nadom i strahom. Moram izmijeniti kod da bih bila spremna za sve sto dolazi. A sta dolazi? Ne znam a ni ne moram znati. I to je tajna i to je ljepota ovoga sada, ovoga ovdje, ovo sam cekala i sada je tu. Imam izbor. Mozda prvi put u potpunosti slobodna, mogu sama sve birati. Da nesto zelim ili ne zelim. Zelim se boriti. Imam taj cudan osjecaj, neki polet koji me hrani i zelim skakati sve vrijeme, vristati, smijati se. Cudno je ali zelim odbaciti sve staro. Da li je to normalno? Kao da sada imam snagu da kazem 'ne' za svaki put kada to nisam ucinila, da se oprostim od svih ljudi kojima sam davno zeljela reci 'cao', da procitam sve knjige za koje nisam imala vremena, cujem svu muziku koju nisam mogla ranije. I malo me gusi ovaj limbo prostor. Jer, prividno sve je isto, isti grad, isti kafici, isti prijatelji, isti petak, ista subota, nedelja. A ja necu to vise. Odmah zelim letjeti. Dosadno je ako je stalno jednako. Nije li to i svrha svega? Kruziti po nekoj, nesavrsenoj, krivoj putanji dok se put brise iza tebe, jer nece ti trebati opet, prosla si ga, znas ga, reci mu hvala i oprosti se.

01.02.2016.

istina

Problem kada se spetljas ( na bilo koji nacin, shvacanje ove rijeci ostavljam vama) sa umjetnikom, ma kakav on bio, je u tome sto taj umjetnik treba muzu. A ta muza, neces uvijek biti ti. Mozda i hoces, uz par drugih hurija jednako zanimljivih, odvec formiranih slobodih djevojaka, koje sigurno citaju klasike francuske knjizevnosti, u toku su traganja za izgubljenim vremenom i landaraju kroz zivot sa smislom za uzivanje u muzici ranog 20st. Ono tvoje uzbudjeno lice i neprekidan osmijeh, sva polaskana i zaintrigirana tim slozenim jezickim strukturama ce uskoro zamjeniti zbunjeni poker face i pomalo ogorceno 'sta, sada a' Nije da si ti problem. A nije ni on. Sve je suvise jednostvano i veoma jasno. Shvatices da osjecas odredjenu bliskost sa slijedecom muzom i mozda ces se pitati jesu li i njeni oblaci divni i jel' i ona lijepo zbori. Shvatices, da ti je gotovo nalik, njene lokne su slicne tvojima a i taj osmijeh, bas taj posebni osmijeh. Taj osmijeh //zbog// njega. Na kraju shvacas da zapravo nemas razloga kriviti ga, jer , hej, pa on ti i nije nikada pokazao nista vise od pukog laskanja, onih sitnih slatkoca u suncanim jutrima, nije se trudio cuti tvoje misljenje koliko ga je zanimala vlastita strast za ista pitanja. On nije los. Markantan je, zanimljiv, ima divan glas, lak korak, onu sposobnost da iznese najblesaviju odjevnu kombinaciju i mozda precestu upotrebu hashtagova. On je slobodan i voli sebe, svoje vrijeme. A mozda je i na tren volio i tebe. Ne citavu tebe, naravno, nikada se nije dovoljno zanimao da otkrije sta te jos ispunjava i definira, on te na koncu i ne poznaju. Ali sigurno je volio tvoje osmijehe, kako si otrkivala osjecaje, sva nevina i mlada. Volio je tvoju slobodu jer je znao da nece narusiti njegovu. Tvoj mir je bio i njegov a da se nikada nisu ni sastali. I to je ono sto ti najvise fali kod njega. Ono sto zelis od bilo kojeg poznanika, druga. Ono na cemu si najvise i zahvalna. Na kraju shvacas, da si u takvom odnosu, umjetnik bas ti. Jer na kraju svega, nije ti dovoljno biti muza. Ti ces kreirati vlastite. I onda cete zajedno dijeliti svoju slobodu. * Ali tek onoliko koliko ti to zapravo zelis. Sto je veoma malo, kada bolje razmislis.

17.11.2015.

FAZA

Zove se ''Ne znam''. Putuje dugo, putuje dugim, starim vozom, nesigurnim, rastrzanim prugama, ono se penje, prilazi, dolazi. Nisam spremna. Zove se ''Ne znam''. Trazilo me. Pronaslo i obuzelo. Nije pitalo za dozvolu, pojavilo se tek tako i povuklo me pod svoje skute, teske, debele tkanine, grebe i svrbi, steze i bode. Zove se ''Ne znam''. Gusi me, gubim se i padam, tama je i ne vidim. Ne vidim ni prije, ne vidim ni poslije. Sve je jedno. Sve je isto. Zove se ''Ne znam''. Ono je sada ja, disem ga i jedem, u mojoj je kosi, mom mirisu, mojim suzama i koracima. Zovem se ''Ne znam''.


Stariji postovi